Kategorija: brdovec

  • Ruralna urbanizacija

    U brojnim raspravama, istupima i polemikama koje se vode u našim i o našim seoskim sredinama vidljivo je da sudionici pod pojmom sela podrazumijevaju različita značenja, pri čemu dominira „selo“ kao socioekonomska kategorija. Štoviše, neki (slabije upućeni u problematiku) mu namjerno ili nenamjerno pridaju i pežorativno značenje ismijavajući ideju da bi se tu još uvijek moglo i nešto proizvoditi ukoliko bi bilo zainteresiranih za tu djelatnost.

    U socioekonomskom smislu selo je sredina s prevladavajućom agrarnom djelatnošću. To znači da većina stanovništva glavni izvor prihoda nalazi u primarnom sektoru. Naša sela već odavno nisu u toj fazi. Ona je trajala otprilike do zamaha industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Tadašnja poslijeratna tranzicija nametnula je fazu dvojnog gospodarstva, agrarnog i industrijskog. Glavni razlozi bili su blizina Zagreba kao industrijskog centra, nastavak školovanja nakon završene osnovne škole i stanovništvo starije dobi koje se znalo baviti samo poljoprivredom. Prirodnim nestajanjem tog segmenta stanovništva odumire i agrarna proizvodnja u našim selima. Ona i dalje ostaju sela, zadržavajući drugo značenje tog pojma, ono prostorno koje se odnosi na fizionomiju naselja. U tom smislu govorimo o selu kao prostornoj kategoriji koja ima karakter ruralne sredine. Nju obilježavaju obiteljske kuće s okućnicama, prostrane prirodne zelene površine, mala gustoća izgrađenosti što za posljedicu ima i malu gustoću naseljenosti, manji infrastrukturni pritisak i dr.

    S obzirom da su naša sela zapravo stara naselja, imamo naslijeđen manje pravilan raster parcela (nepravilniji udaljavanjem od glavne prometnice) koji je najviše posljedica višekratnih cijepanja posjeda pri nasljeđivanju. Možemo slobodno reći da mi, stanovnici općine Brdovec, danas živimo urbanim načinom života, istodobno uživajući sve blagodati ruralne sredine. Zato i jesmo sredina poželjna za život. Bavljenje poljoprivredom posve je rudimentarno, više svedeno na hobizam u povrtlarstvu. Pa ipak, jačanjem svijesti o zdravoj hrani, a pogotovo uvažavanjem Europskog zelenog plana, izuzetno je važno ostaviti takvu mogućnost sadašnjim i budućim stanovnicima naše općine. To je ostvarivo samo u ruralnim sredinama.

    Moramo biti svjesni činjenice da je prostor dinamična kategorija koja i spontano i planski nužno doživljava promjene. Ali moramo biti svjesni i činjenice da smo u poziciji usmjeravati te promjene. Ruralna naselja se također proširuju, nastaju novi „ruralni kvartovi“, ali unaprijed promišljeni i razrađeni, zadržavajući karakter naselja i poštujući njegovu tradiciju. Jedan od primjera kako to može izgledati prikazan je na donjoj slici. Ovo je primjer iz Slovenije, države koju često povezujemo s puno većom brigom o prostoru nego što je to kod nas.

    Gdje je u tome naša općina? Naša općina je na prekretnici. Koliko god je blizina Zagreba naša velika prednost, toliko postaje i prokletstvo jer svaki veliki grad „proždire“ svoju okolicu. Situacija je još gora kad to dodatno potiču i određeni lobiji koji u maksimiziranju stambenih kvadrata na jedinici površine „pumpaju“ što veću zaradu. Oglasi za kupnju stanova u novim zgradama u okolici Zagreba redovito naglašavaju da su to zgrade „u mirnom okruženju“, „u skladu s prirodom“, „okružene perivojima“… Uglavnom, shvatili ste, sve su to puste tlapnje. Jer ta mirna okruženja ostaju mirna samo dok ih ne zahvati urbanizacija (prema definiciji nastanak i širenje gradova). A u stvarnosti, riječ je o čistoj devastaciji ruralnih prostora koji više neće biti ugodni za život niti sadašnjim niti budućim stanovnicima. Bilo bi zanimljivo pitati Zaprešćane koliko su sretni bujanjem betonske džungle, čak i oni koji žive u gradu. Što bi takav smjer tek značio za našu ruralnu sredinu?! Takvom devastacijom nestaju prostori u kojima mnogi vide „svoju kućicu, svoju slobodicu“. Tu slobodicu oduzimaju im pohlepni građevinari, a prije njih kratkovidni donositelji loših odluka. Upravljanje prostorom mnogo je složenije nego upravljanje kapitalom i nosi posljedice koje se ne mogu ukloniti.

    Naše stanovništvo može jasno reći što želi i što ne želi i ima pravo boriti se za ono što želi. Želimo li da nam nove građevinske površine budu geta višestambenih zgrada s gustoćom naseljenosti od nekoliko stotina stanovnika na kvadratni kilometar, i to u uvjetima u kojima infrastruktura već i sad „puca po šavovima“? Ili bismo se radije ugledali na primjer iz Slovenije?

    Urbanizacija NIJE put razvoja jedne seoske ruralne sredine, a forsiranje porasta broja stanovnika pod svaku cijenu NIJE put razvoja naših sela.

  • Care samo pare

    U svečanoj atmosferi podignut je kredit od 10.000.000,00 (deset milijuna) € za izgradnju nove općinske zgrade. 10 milijuna eura, nekadašnjih 75 milijuna kuna je prava sitnica, tek 2/3 proračuna iz 2024., 2023. itd. No to nije sve! Ukupna količina potrošenog novca je 18.427.122,26 €. Pitate se otkud ostalih 8 milijuna eura? Kasnije ćemo i o tome.
    Kredit koji je podignut zadovoljio je kriterije HBOR-a za otpis dijela glavnice u iznosu od 45% koji će pokriti Europski fond za regionalni razvoj. Rok otplate ovog kredita je 15 godina, što nas dovodi do iznosa od 300.000,00 € (2.250.000,00 kn) za otplatu godišnje. To, naravno, nije problem jer HBOR kao prihvatljiva ulaganja prihvaća samo financijski održiva ulaganja, odnosno to su projekti “s potencijalom za ostvarivanje adekvatnih novčanih tokova koji su u dovoljnoj mjeri dostatni za redovnu otplatu kredita”. Zgrada će dakle samu sebe otplaćivati, svi sretni i zadovoljni! Postavlja se samo jedno pitanje, kako će dom zdravlja, knjižnica, multifunkcionalna dvorana, lounge(???), ured općine i turističke zajednica generirati svotu od 300.000,00 eura godišnje. Kruže glasnine da domovi zdravlja i knjižnice nisu baš veliki izvori zarade u Hrvatskoj (srećom, jer im je namjena briga o građanima, a ne zarada). Kino dvorana i coworking prostor su onda valjda nositelji tog tereta, vjerojatno se očekuju projekcije češće nego u kinima u Zagrebu, koja se vjerojatno bore sa sve manjim zaradama zbog ovakvih ruralnih kina, a i coworking prostor će privući digitalne nomade iz najbogatijih dijelova svijeta! Programeri će dolaziti iz Londona, marketinški stručnjaci iz Berlina, menadžeri iz Pariza i plaćati ogromne svote novca za otplatu našeg kredita.
    Ne. Kredit ćemo otplaćivati mi, stanovnici općine. Iz kojih izvora će se financirati otplata kredita? Porez na dohodak je već na maksimalnoj razini od 20/30%. Možda će porasti cijena javnih vrtića, koja je prije izbora pala sa 140 € na 90 €? Možda će se smanjiti subvencija za Mali Kaj u kojem djeca jedu pohani parizer i igraju se na parkiralištu pa roditelji više neće plaćati 160 €? Da se školska djeca ne osjećaju zakinuto moglo bi se ukinuti i plaćanje boravka od strane općine i stipendije. Ostaju i opcije uvođenja novih poreza: porez na potrošnju, porez na nekretnine i porez na korištenje javnih površina – svi zvuče primamljivo. Možda AP spusti vlastitu plaću s 4000,00€? Malo vjerojatno.
    Sve cijene budu porasle, a općina bude posegnula za jedinom aktivnosti koju zna: rasprodaja općinske imovine. Sjećate se onih 8 milijuna od ranije? To budemo otplatiti rasprodajom. Rasprodaja društvene imovine je uspješno provedena na nacionalnoj razini, zašto ne bi i na lokalnoj? Poljoprivreda se ne isplati, i općinski vijećnici se slažu. Lakše je kupiti pokvareno meso i pesticidima zatrovano povrće u trgovačkim lancima nego baviti se tom zastarjelom aktivnošću.
    Čemu sve ovo? Da li je stara općinska zgrada i kino dvorana u derutnom stanju? Je. Je li oštećena u potresu i nesigurna za boravak? Nije, izvid nakon potresa je tako pokazao, samo je sustavno zapuštana. Gospoda koja tamo sjede već 15 i više godina nisu bili skloni održavanju prostora, samo su se pobrinuli za hranu i nove aute. Ne stignu se brinuti za našu, općinsku, zgradu, ali totalno, 100%, apsolutno će na novu paziti od prvog dana.

    Postojeća zgrada je sasvim zadovoljavajuća po veličini za potrebe općine I znatno manji je trošak obonoviti postojeću zgradu nego dizati kredit za novu.

    Hrvoje Šoštarić

  • Peticija predana!

    Naša Incijativa danas je urudžbirala 2373 potpisa sumještana koji se slažu da razvoj ovog kraja treba biti pametan i održiv. Protivimo se masovnoj izgradnji stambenih zgrada u našem kraju, želimo zaštitu dugih njiva ispred dvorca Januševac i zadovoljavanje infrastrukturnih potreba POSTOJEĆEG stanovništva. Zahvaljujemo svima vama koji nas podržavate na razne načine i nudite pomoć. Nije nas malo, zajedno možemo utjecati na budućnost svoga kraja!

    🙂
  • Peticija ide dalje

    Dragi sumještani i prijatelji Brdovca,

    i dalje prikupljamo potpise svih vas kojima je važno da razvoj Brdovca bude promišljen i održiv, bez prekomjerne izgradnje višestambenih zgrada koju zagovara aktualni ambiciozni projekt. I dalje prikupljamo potpise svih koji su naučili lekciju izgradnjom stambene zgrade preko puta Januševca i koji žele da dom za starije stvarno bude dom za starije, a ne još jedna betonska nakaza.

    Trenutačno smo otprilike na pola željenog broja potpisa koji će aktualnom načelniku jasno dati do znanja da Brdovec nije mjesto u koje treba uliti asfalt na svaku slobodnu parcelu, nego razvijena i prosperitetna općina koja traži viziju.

    Potpise naši volonteri prikupljaju osobno, obilazeći mjesto. Ne stojimo više na stanicama vlaka! Možete potpisati online peticiju na linku, a možete doći i osobno, svaki dan od 18 do 20 u Januševačku 1 kod željezničke postaje Savski Marof. Molimo vas da ne nasjedate na navodnu peticiju za izgradnju. Vjerujemo da Brdovec zna razlikovati istinu od laži.

  • Raspored skupljanja potpisa za peticiju na željezničkim stanicama:

    29.9. od 16,30 do 20,00 Brdovec

    30.9. od 15,00 do 20,00 Savski Marof

    1.10. od 15,00 do 19,00 Laduč

    2.10. od 15,00 do 19,00 Sutla

    3.10. od 15,00do 19,00 Harmica

    Veselimo vam se❤️

  • Online peticija za očuvanje općine Brdovec

    Ovom peticijom tražimo sljedeće:  

    1. Gradnja na području Općine   Brdovec bude ograničena isključivo na obiteljske kuće, uz zabranu izgradnje višestambenih zgrada.
    2. Područje dugih njiva ispod dvorca Januševca ponovno bude proglašeno neotuđivim javnim dobrom i osobito vrijednim obradivim tlom radi očuvanja identiteta općine  i prirodnog te kulturnog bogatstva za buduće generacije.
    3.  Na pojasu uz Zagrebačku ulicu, na području bivših kasarni, bude prostor za sadržaje od općeg i javnog interesa (starački dom, vrtić,ambulante, tržnica…)  kako bi se potrebe postojećeg lokalnog stanovništva zadovoljile na  održiv i funkcionalan način.

    Ovim zahtjevima želimo očuvati tradicionalni seoski karakter i prirodne resurse našeg kraja, uz istovremeno omogućavanje razumnog i održivog razvoja u skladu s potrebama sadašnjih mještana i potrebama budućih generacija

    Peticiju možete potpisati na sljedećem linku:

    https://forms.gle/us8FSnocTUx2s4Yo6